Odsutna. Na neodređenom mestu, lebdim, negde u svom izgubljenom životu. Ne znam gde idem, ni da li uopšte živim ili puštam da život prolazi pored mene. Svakodnevne gluposti. Sreća. Nerviranje. Zar je to sve?Stojim u masi ljudi. Ne vidim se. Vrištim - ne čujem se. To je sve.
Živim, mada taj trud nekad smatram potpuno nepotrebnim, napor izlišnim, vreme - izgubljenim. "Glupa, nezanimljiva igra. Nikome potrebna. Ničemu korisna. Bez neizvesnosti. Bez navijača. Jer, svi znamo i početak, i tok, i kraj, tog bednog, jalovog lažiranja."
A kad me jednom ne bude... Nema više boja, mirisa, ukusa, ničega. To je sve.
Odsutna. Na neodređenom mestu. I tako krenem stopama izgubljenih koraka. Pustim muziku, i ćutim. Jer, ni sve reči sveta ne mogu da iskažu ni mene, ni moje snove.
Нема коментара:
Постави коментар